Sportisimo

 

Svečanom ceremonijom zatvaranja na Fišt stadionu, spuštena je zavjesa na Zimske olimpijske igre u Sočiju, 22. po redu.

Praznično je u nedelju, 23. februara, bilo u Rusiji. Ovaj datum Rusi će sada da pamte po dva veoma bitna događaja. Na ovaj dan ruski narod slavi Dan branilaca otadžbine. Ruski ministar odbrane Sergej Šojgu naredio je da se na taj dan u cijeloj Rusiji organizuju vatrometi obilježavanja proslave. Od olimpijske, 2014. godine, Rusi će se 23. februara sjećati i kao datum spektakularnog zatvaranja Olimpijskih igara u Sočiju.

Šesnaest dana publika u Sočiju ali i pokraj malih TV ekrana mogla je da uživa u 15 sportova i 97 disciplina. Na igrama je učestvovalo blizu 3000 sportista iz, rekordnih, 88 zemalja svijeta. Neke države su se po prvi put našle na ovoj zimskoj smotri. Bračni par De Silvestri, Geri i Angelika, predstavljali su Dominiku po prvi put na ZOI, oboje u bijatlonu. Na njihovu žalost nisu uspjeli da zabilježe rezultat, pošto Geri  zbog gastroenteritisa nije završio trku, a Angelika je polomila nos na treningu pred trku pa se nije ni pojavila na startu. Maltu je po prvi put na ZOI predstavljala skijašica Alis Pelegrini. Francuskinja po porijeklu takmičila se u tehničkim disciplinima, te je u veleslalomu zauzela 65. mjesto, a u slalomu 42.

Na OI u Sočiju debitovao je i Paragvaj. U glavnoj ulozi je bila Hulija Marino u ženskom slopstajlu u slobodnom skijanju, a svoj nastup završila je u kvalifikacijama. Joan Gut Gonkalveš je u muškom slalomu upisao istorijski nastup za Istočni Timor na Zimskim olimpijskim igrama, a isto je uradla i Alesija Dipol za Tango u ženskom slalomu i veleslalomu. Tonga se takođe predstavila zimskom olimpijskom svijetu ove godine. I ostavila vjerovatno najzapaženiji utisak od svih debitanata. Naime, Tongu je predstavljao Bruno Banani. Fuaea Semi alijas Bruno Banani takmičio se u sankanju, a njegovo ime je odraz marketinškog trika za istoimenu firmu. Konačno, posljednja zemlja koja je debitovala na ZOI 2014 je Zimbabve. Čast ove afričke zemlje branio je Luk Stejn u veleslalomu.

– Uspjeh ruske ekipe se automatski projektuje i na ocjenu Igara u cjelini. To je prirodno. Slično je bilo i u Londonu. Ako zemalja domaćin postiže uspjehe navijači s većim entuzijazmnom prate „Olimpijadu”. Rusija je pametno pristupila formiranju svog sastava, pa je postigla nevjerovatan napredak poslije neuspješnog učešća u Vankuveru. Dobro je što joj je pošlo za rukom da stvori tako jaku olimpijsku reprezentaciju. Na tome možemo da joj čestitamo, istakao je predsjednik MOK-a ,Tomas Bah, na pres konferenciji.

Ako se pogleda bilans medalja koje je domaćin osvojio onda su igre bile i više nego uspješne. Rusija je sa 33 medalje, od čega  13 zlatnih, najuspješnija nacija na ovim, 22. po redu, Zimskim olimpijskim igrama. Iza njih su ostale SAD sa 28 medalja, ali zbog „svega“ devet zlatnih medalja tek su na četvrtom mjestu, dok su se ispred njih plasirale Norveška sa 26 medalja, odnosno Kanada sa 25 medalja. Ipak oduševljenje na ZOI u Sočiju predstavljaju fenomenalni Holanđani. Nakon 8 medalja u Vankuveru, Holanđani su u Sočiju osvojili, za tako malu zemlju, nevjerovatne 24 medalje, od toga 23 u brzom klizanju, i jednu u brzom klizanju na kratke staze. Zadale su „Lale“ domaću zadaću svima, a uspjeh u brzom klizanju je nešto što će teško iko ikada ponoviti.

Ima podosta glavnih junaka ovih ZOI. Viktor An je debitovao za Rusiju na ovim igrama i osvojio je tri zlatne medalje i jedno srebro iz četiri trke koliko se takmičio u brzom klizanju na kratke staze. Ovaj 28-godišnji Korejanac je nastupao 2006. pod zastavom koreje kao An Hjun Čo i osvojio takođe četiri medalje, a priliku da poveća bilans od osam medalja imaće 2018. godine na „domaćem“ bojištu u Pjongčangu. Drugi junak, odnosno junakinja je Irene Vust iz Holandije. Kako piše ugledni američki NBC: „Nikada niti jedna nacija nije bila tako dominantna u jednom sportu kao što je to Holandija u brzom klizanju, ali jedna osoba se ipak mora izdvojiti, Irene Vust“. Zaista, pet medalja iz isto toliko takmičenja je rezultat vrijedan divljenja.

Kralj bijatlona Ole Einar Bjerndalen je svojoj kolekciji pridodao još dva zlata, a sa trkama u petoj deceniji života postao je i najstariji osvajač zlatne medalje u istoriji ZOI. 

-Očekivali su Šona Vajta, dobili su Vik Vajlda, tako je glasila doskočica poslije završetka takmičenja u snoubordu. Vik Vajld je Amerikanac koji nastupa za Rusiju a svojoj novoj zemlji je donio dvije zlatne medalje u snoubordu. Zanimljivo je da je Vajld nakon prekida takmičenja za SAD bio na pragu odustajanja od snouborda ali se ipak nastavio baviti ovim sportom.

- Odlučio sam da ne odustajem, jer sam pomislio da bih mogao da uradim nešto posebno. Nisam još ostvario sve svoje potencijale i želio sam da vidim koliko toga još mogu da uradim. Zato sam postao Rus, rekao je poslije drugog zlata Vik Vajld, inače muž Elene Zavarzine, bronzane na ovim Igrama.

Na listu junaka treba dodati i Dariju Domračevu, trostruku zlatnu u bijatlonu. Bjeloruskinja je svojoj zemlji donijela prvo žensko zlato u istoriji, a njena norveška koleginica Marit Bjergen sa nova tri zlata je postala najuspješnija olimpijka u istoriji.

Tatjana Volosožar i Maksim Trankov, domaći predstavnici u umjetničkom klizanju postali su prvi osvajači „dvostrukog zlata“ u istoriji nakon što je ove godine uvedeno i timsko takmičenje u umjetničkom klizanju.

„Bajern ekspres“ kako nazivaju dvojac Tobijas Arlt- Tobijas Vendl u sankanju osvojio je zlato sa .522 razlikom što je najveća razlika u istoriji Olimpijskih igara, a Poljak  Kamil Stoh je ponovio uspjehe Mati Nikenena i Simona Amana objedinivši zlatne medalje sa obje skakaonice. Za kraj ostavio bih Tinu Maze. Skijašica iz Slovenije je prva u istoriji koja je svih pet takmičenja završila u TOP 8, od toga osvojivši dvije medalje.

Naravno, nakon kraja Igara velika pažnja posvećuje se ruskim takmičarima kao najuspješnijim na ZOI. Od OI 1998. godine nastup ruskih takmičara bio je u stalnom padu, pa su pred početak ove smotre mnogi bili skeptici.

-Naši sportisti su nastupili dostojno. Ovdje je predstavljen mlad tim od 225 sportista, prosječni uzrast je prilično mlad: 22, 4 godine među muškarcima. Među djevojkama prosječni uzrast iznosi 21 godinu. Reprezentacija je obnovljena na 63%, u nekim vidovima do 75%. Ona nastupa na granici mogućnosti. Bar u 4 discipline osvojili smo istorijske medalje – postignute su pobjede u onim vidovima sporta gdje ranije nikada nisu dostizane. To je brzo klizanje na kratke staze, bobslej, skeleton, istakao je ministar sporta Rusije, Vitalij Mutko.

Soči je domaćinstvo osvojio u konkurenciji Pjongčanga i austrijskog Salcburga. Mnogi su bili skeptici, ali više i kritički nastrojeni prema MOK-u da domaćinstvo dodijeli gradu koji je planirao potpuno iznova da napravi sportski centar. Ipak ne samo da su obavili veliki posao u domenu sporta, već su cijelu regiju digli na noge.

– Mislim da bi to pitanje trebalo da se pošalje onima koji su to kritikovali. Uvjeren sam da će mnogi od njih sada da promjene svoje mišljenje i da će, kad se vrate kući, da pričaju samo pozitivno o olimpijadi koja je završena. Tajna njenog uspjeha nije pitanje investicija. To je pitanje autentičnosti. Ako se u tome bude uspješan preko svake granice, onda će i olimpijada da bude uspješna. Najsvežiji primjeri su igre u Pekingu i Londonu. Projekat Rusije se sastojao u tome da se stvori centar za zimske sportove polazeći od nule, pa je zato i više koštao. U isto vrijeme izgradnja se nije ograničila samo na sport, nego se radilo o preobrazovanju cijelog regiona. Ovdje je došlo do zadivljujućih promjena. Podsjećanja radi, Soči nije izabran iz prvog pokušaja, tako da taj plan nije slučajno nastao, rekao je Tomas Bah.

Kada se apsolviraju ove ZOI, vrijedne preko 50 milijardi godina, možemo reći da je vrhunskih 16 dana zimskih natjecanja iza nas,a na Pjongčangu 2018. godine je da nadmaše ono što su uradili Rusi. Odbrojavanje je polako počelo do tog festivala sporta.

Sumirajući rezultate ZOI, u narednim danima portal Sportbal. net osvrnuće se i na nastupe sportista iz našeg regiona.

 DOVIĐENJA SOČI, DOVIĐENJA RUSIJA, VIDIMO SE U PJONGČANGU.