Institucija zvana Špic
U jeku trajanja Evropskog prvenstva u plivanju, grijeh je ne prisjetiti se jednog od najbolji svjetskih plivača ikada, za mnoge i najboljeg, Marka Špica.
Bilo je u plivanju oduvijek sjajnih plivača koji su obilježili svoje vrijeme. Mark Špic, Jan Torp, Majkl Felps, Debi Mejer, Kornelija Ender, Majk Baroumen samo su nekih od tih imena. Ipak, da predstavimo Marka Špica preovladala je ipak težnja da se i nešto mlađi čitaoci prisjete ili upoznaju sa likom i djelom ovog sjajnog američkog plivača.
Rođen 1950. godine u Modestu u Kaliforniji Mark Špic je vrlo rano pokazao želju za plivanjem. Kada su njegovi roditelji dvije godine poslije njegovog rođenja presili na Havaje, on je po cijeli dan plivao na Vaikiki plaži. Tada je za jedne novine njegova majka rekla: „Sigurno ste vidjeli momka koji u more uleće kao da želi izvršiti samoubistvo“.
Njegova porodica je preselila u Sakramento kada je on imao šest godina. Tada je počeo da pliva u lokalnom klubu. Veoma brzo postalo je jasno da u Marku Špicu leži ogroman talenat za plivanje. Sa 10 godina iza Špica je već bio jedan svjetski rekord, a o nacionalnim je suvišno i govoriti.
Opet je uslijedila selidba. Kada je imao četrnaest godina preselili su u Santa Klaru, pa je on počeo da pliva za klub iz Santa Klare, a od 1964. do 1968. godine nastupa za srednju školu u Santa Klari ( SCHS) i obora rekorde u svim disciplinama i svim dionicama, što je ostao upamćen kao poduhvat vrijedan divljenja, i dan danas zapamćen.
Pošto potiče iz jevrejske porodice, po završetku Drugog svjetskog rata njegovi su iz Mađarske preselili u SAD, on je 1965. godine nastupio na Makabijanskim igrama i osvojio četiri zlatne medalje.
Na Panameričkim igrama 1967. godine u kanadskom Vinipegu Mark Špic osvaja pet zlatnih medalja, što će biti rekord sve do 2007. godine kada Brazilac Tijago Pereira, na domaćem bunjištu u Rio de Ženeiru, osvaja šest zlatnih medalja.
Imao je Špic velika očekivanja na Olimpijskim igrama 1968. godine u Meksiko Sitiju. Ipak, osvojio je „svega“ četiri medalje. Dvije u štafeti, te po jednu srebrenu na 100 metara delfin, i jednu bronzanu na 100 metara slobodno.
Utjehu nakon, za njega, lošeg nastupa potražio je na Univerzitetu Indijana kod čuvenog Džejmsa „Doka“ Kaunsilmana, mnogi će reći najboljeg trenera ikada, a koji je bio dio njegovog tima i na OI u Meksiko Sitiju. Indijana mu je pružila sjajnu priliku za napredak i on je to iskoristio. Kasnije će reći da je to bila njegova „najveća i najbolja odluka“.
A onda su došle čuvene OI 1972. u Minhenu. Ostaće upamćene u istoriji po najmanje dvije stvari. Prva je upad palestinskih terorista u Olimpijsko selo, a druga je Mark Špic.
Mark Špic je osvojio sedam zlatnih medalja, u svih sedam disciplina oborio svjetske rekorde. Prvi dio njegovog ostvaranje nadmašio je Majkl Felps na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine, međutim snage da uz to obori i sve svjetske rekorde nije imao, a vjerovatno to niko neće ni imati.
Posljednju od svojih sedam medalja osvojio je 4. septembra 1972. godine, samo dan pred upad terorista u olimpijsko selo.
Šuškalo se da će posljednja finalna trka u Minhenu biti i posljednja trka u karijeri za Marka Špica. U punom naponu snage, sa svega 22 godine, Mark Špic je otišao u penziju. Mnogi kažu rano, prerano. Ipak otišao je sa stilom, na vrhuncu svoje slave.
Zanimljiv je ostao svakako njegov pokušaj da se kvalifikuje za tim SAD za OI u Barseloni 1992. godine, naravno nije uspio sa svoje 42 godine, ali je ipak još jednom skrenuo pažnju na sebe. Bio je to konačan oproštaj legende ovoga sporta, zvanični odlazak u besmrtnost.
Mark Špic je jedan od pet sportista koji je na Olimpijskim igrama osvojio devet ili više zlatnih medalja. Finski atletičar Pavo Nurmi, predstavnica SSSR Larisa Latjinina i naravno Karl Luis imaju sa njim zajedno pod devet, dok je neke nove standarde postavio Majkl Felps sa 18 zlatnih medalja.
U izboru ESPN o „50 najboljih sportista svih vremena“, Mark Špic je zauzeo 33. mjesto, i bio jedini plivač na toj prestižnoj listi.
Jedna vrlo zanimljiva stvar vezana je za Marka Špica. Naime, on nikada nije postao svjetski prvak i pored brojnih odličja koje posjeduje. Razlog je sasvim jednostavan. Svjetska prvenstva u plivanju su krenula sa organizovanjem 1973. godine i to prvi put u Beogradu, skoro tačno godinu dana nakon njegove posljednje trke u karijeri, 4x100 mješovito.
U neka buduća vremena kada se budu pravile liste najboljih svjetskih plivača svih vremena, mjesto u vrhu svakako će biti rezervisano za Majkla Felpsa, ukoliko se ne pojavi neki novi Felps, ali mjesta u vrhu svakako će biti i za velikog Marka Endrjua Špica.
Od ovog vikenda, kao
po tradiciji sezonu otvara Velika nagrada Australije, pa sve do Abu Dabija,
posljednjeg vikenda u novembru, gledaoci će moći da uživaju u mirisu
automobilizma, a vozači će da se bore, ili bolje rečeno trude, da stignu prošle
sezone dominantni dvojac Merecedesa. Za razliku od prethodne godine, ova će da
ima jednu trku više u svome kalendaru. Nakon dvije decenije izbivanja sa trka
formule jedan, u kalendar se vraća Velika nagrada Meksika na stazi
"Hermanos Rodrigez".
